Nove demokracije

Ovih dana izgleda da se radjaju nove demokracije u nasem susjedstvu, na obalama Mediteranskog moraa. Revolucije, mislim da se tako mogu zvati, koje su u toku u Tunisu i Egiptu mogle bi dovesti do novih demokratskih vlada u ovim zemljama. Kazem mogle bi, jer se nikada ne zna kako ce ono sto je zapoceto zavrsiti. Moj je osjecaj da stvari nece ici bas glatko i da bi se krajnji rezultat mogao bitno razlikovati od onoga sto mnogobrojni komentatori u cvijelom svijetu ocekuju i najavljuju. Mislim da ce se izvesti kozmeticke promijene, to jeste da ce vladajuce klase nastojati dati privid promjena, dajuci neke slobode i snizavajuci cijene osnovnih proizvoda, ciji je porast bio neposredan povod ovim zbivanjima, ali da ce vecina stari ostati nepromijenjena.

Organizirati ce nove izbore u kojima ce biti izabrano puno starih politicara, a oni novi ce se brzo prilagoditi starim navikama i uzancama vladjuce klase. Rekao bih i da demokratske promijene u nasim krajevima nisu isle puno drukcije. Parlamentarci i clanovi vlade su ljudska bica sa svim slabostima koje nas karakteriziraju i podlozni su utjecajima i korupciji. Kada stigne nova vladajuca garnitura i vidi koje se mogucnosti otvaraju na novim polozajima, tesko da se mogu odhrvati napasti. Sjecam se jos iz skole govora Nikole Pasica, sprskog predsjednika vlade sa pocetka dvadesetog stoljeca, koji je pozva birace da ne glasaju za opoziciju jer „mi smo se vec nakrali, a ako oni, t.j. opozicija, dodju na vlast moraju poceti iz pocetka“.

Uzmimo u obzir i mogucnost da ja grijesim u mojim procijenama (iako je to protivno pravilima: prvo je da ja nikada ne grijesim, a drugo da ako slucajno pogrijesim vrijedi pravilo broj jedan) i da ce prava demokracija pobijediti. Kako ce u tom slucaju ici stvari? Da li ce biti povoljno za nas Europljane i ostatak svijeta? Recimo prvo da je demokracija diktatura vecine i da cesto puta manjina nije jako zadovoljna sa demokratskim odlukama. Demokracija po sebi nije ni dobra, ni losa: ovisi o tome tko je mjeri i sa kojim mjerilima i vrijednostima. Cinjenica je da u Egiptu vecina stanovnistva mrzi Izrael i zidove. U slucaju demokratske vlade koja dosljedno slijedi mnijenje vecine koja je za nju glasala, moglo bi se dogoditi da Egipat pokusa zatrti, da se ovako grubo izrazim, izraelsku drzavu, potpuno u skladu sa unutrasnjom demokracijom. Pretopstavljam ipak da bi vecina nas podrzala misljenje da se ne radi o lijepom scenariju. Jedan od dokaza da ovakav strah doista postoji je i cinjenica da je izraelska vlada u ovom trenutku previranja jedna od rijetkih koja je stala na stranu Mubaraka; on je godina garanitirao mir, dobrim dijelom pod americkim utjecajem, izmedju ove dvije zemlje. Da ne spominjem i mogucnost da se dogodi ono sto se dogodilo u Iranu, nakon sto su svrgnuli svog diktatora. Vrijeme ce pokazati koliko sam bio u pravu, iako se uvijek mogu pozvati na pravilo broj dva.