Vicevi i Plavuse

Thursday, April 11, 2013

Oman

 Siguran sam da neki od vas ne znaju o cemu pricam, a drugi ne poznaju lokaciju zemlje iz naslova. Nisam ni ja bas tocno znao prije nego sam uzeo zemljopisnu kartu, ili je  to bio globus? A kako sam tamo zavrsio? Evo price. Moja supruga se cijelo vrijeme zalila na dugu i hladnu zimu. Jednoga dana je izjavila: „Moja fotosinteza je u totalnoj krizi, moramo negdje na sunce, sto blize ekvatoru“. Ja sam kao dobar suprug pristao, a dan iza je izasla van s prijedlogom; 4 dana u Dubaiju. Meni se za 4 dana niti ne izlazi iz kuce, pa sam predlozio da dodamo i Oman, koje se nalazi blizu, mislim Dubaija, i tako ubijemo dvije muhe s jednim udarce. Nije bilo protesta.

Stigli smo u Muscat, glavni grad Omana, nakon 7 sati letenja i jednog presjedanja. Kako je problem fotosinteze zahtjevao intenzivno akumuliranje sunceve energije, prva dva dana smo odsjeli u hotelu na moru. Udjem u nasu sobu, pobacam stvari na krevet, izvadim pivu iz frizidera i izadjem na terasu, zajednicku za vise soba, da uzivam u toplini i pogledu na Indijski ocean. Tek sto sam povukao prvi gutljaj i zapalio cigaretu cujem srpski. Beogradjani koji zivi vec dugo u Becu. I njima nekako bilo hladno doma, pa odlucili da se zgriju. Mali je svjet. Strateski izbor mjesta se ispostavio odlicnim; plaza odmah ispod terase gdje se nalazi i krasan bazen, u polusjeni konstrukcije koja ga natkriva.

Napunjeni akumulatori, premjestili smo se za slijedece tri veceri u centar grada, ili smo bar tako mislili. Muscat je jako rastrkan. Stari, istoimeni dio se nalazi skroz na ivici grada. Mi smo odsjeli u Ruwiju, koji je administrativna zona i nema se sto raditi. Najbolji dio je Mutrah, 15 minuta pjesacenja od naseg hotela, pa jos i nizbrdo. Na moru je i ima lijepo setaliste koje se proteze kilometrima, sve do starog grada gdje se nalazi sultanova palaca. Javni prijevoz prakticno ne postoji pa je neophodno koristiti taksi jer su odstojanja izmedju pojedinih zanimljivosti velika. To nije problem, dovoljno je podici ruku i neki ce stati. Rekao bih da su od 10 vozila, bar 3 ona koja vrse prijevoz putnika.

Zgodno je koristiti ih jer se ima mogucnost da se razgovara s vozacem i tako upozna mentalitet naroda. Brzo sam ustanovio da su prilicno racisti. Omanci rade ili u drzavnoj sluzbi ili kao taksisti, dok sve druge poslove, one malo nizeg nivoa; kuhari, konobari, cistaci, zidari, obavlja radna snaga koja dolazi pretezno iz Pakistana i Indije. Ne znam kako mi je doslo da pitam koliko vremena treba strancu u Omanu da dobije drzavljanstvo. Odgovor je bio 22 godine. Jeste puno, ali nije ono najgore: u to vrijeme se ni jednom ne smije izaci iz zemlje. Uzmite u obzir da je Oman bogata drzava (nafta i gas) i da svaki drzavljanin ima zagarantiran prihod , i u slucaju da nema posla. Ocito da to ne zele prosiriti i na gastarbajtere.




U Muscatu je gotovo sve novo, a ono sto zapanjuje je kolicina zelenila i pogotovo cvjeca. U zaledju grada su planine i tamo ima puno vode koja omogucava da se zelene povrsine odrzavaju zalijevanjem. Sve je sredjeni, s ponekim izuzetkom, i ponekad se ima dojam da se nalazite u Svicarskoj, a ne na Arapskom poluotoku. Jedan od glavnih znamenitosti je Velika Dzamija, treca po velicini na svijetu. Taksista kojeg smo angazirali tog dana nam je bio i vodic. Na kraju razgledanja nas je odve u jednu prostoriju iznad koje je bio natpis „Islamski kukturni centar“. Ono „kulturni“ u stvari znaci „propagandni“. Primila nas je jedna zena od svojih 40 godina, pondila nas s kavom i datuljama. Ustanovili smo da je Njemica i da zivi u Omanu 6 godina i da je presla na Islam. Objasnjavala nam je kako se puno bolje osjeca ovdje, nego u Europi i da su muslimani jako dobre osobe. Pitao sam se da li je tu zbog svojih spoznaja ili bjezi od nekog, vjerovatno ljubavnog razocaranja.

Zadnji dan, rano ujutro oko 6 sati, uzeli smo autobus i nakon 6 sati voznje stigli u nase drugo odrediste, Dubai. Potpuno druga prica. Ako morate izabrati izmedju ove dvije destinacije, preporucam Muscat (najbolje je obje, jer sve vrijedi vidjeti).