Zavjera

Jucer uvecer smo bili kod prijatelja na veceri. Za predjelo malo nareska, poslije smo ja i prijatelj donijeli pizzu iz obliznje pizzerije, a za desert odlicna strudla koju je pripremila i donijela moja supruga. Sve popraceno sa dobrom uvoznom pivom, od onih belgijskih koje se proizvode u zanatskim, a ne industrijskim kolicinama. Skoro pa ugodano provedena vecer, kada moji prijatelji ne bi imali ruznu naviku da drze upaljen televizor kada imaju goste. Malo gricnem, ma malo, hocu, necu poslusam sto kazu na dnevniku. Imamo novu vladu, super. Sada ce nam biti odlicno jer su oni stari lopovi otisli doma. Ma koliko se sjecam ovi novi su vec bili na vlasti i nije da su mi ostali u nekom posebno dobrom sjecanju. A povjerenje se zasniva na iskustvu. Kada ti ga jednom stave bez vazelina, bjesomucno trazis magicnu bocicu i kada ih vidis vec iz daleka.

Ali ni u Europi ne izgleda puno bolje, a mi posto poto hocemo unutra. Slavi se i potpisivanje ugovora prema kojem za nesto vise od godinu i pol i mi ulazimo u uniju. A za godinu i pol ce biti 2013.. Primjetite da je unutra brojka 13, a kod nas se ne smatra jedna od onih najsretnijih. Drustvo koje cemo dobiti je doista sjajno. Italijani, kojim nova vlada povecava cjenu benzina i poreze, a da pri tome nije dala olaksice gradjanima kod kupnje vazelina – sadisti. Englezi, ciji standard nije medju najboljima u Europi, ali imaju svoje ja i ne zele da prihvate transparentnost financijskih operacija City-a. Francuzi koji pomalo pocinju shvacati da je krajnje vrijeme da obnove svoje zalihe one tekucine koja smanjuje bolove u donjem dijelu ledja; neki su odlucili da ostanu kod maslaca, kazu ako je bio dobar za Marlona Branda i onu njegovu, kojoj se vise ne sjecam imena, pomoci ce i njima. Najspimpaticnijui su mi jadni Grci; njima moze pomoci samo ogromna kolicina metakse.

A sto da vam kazem o njemcima? Prvi svjetski rat, drugi svjetski rat i nista. Nikako osvojiti tu glupu Europu. Pa su tako promjenili taktiku i kako izgleda sada su puno blizi cilju. Nedostaje im jos malo i sve je njihovo, pod njihovm kontrolom. Svi na pivu i kobasice. Sva sreca da se nama hrvatima svidjaju, ali od prevelikog koristenja se riskira da se nekome i zgade. Jedinu primjedbu imam na njihovu premjerku. Malo mi je debela i kada je vidim ne inspirirame seksualno.

Dosla mi je jedna ideja, da se pofarbam i da postanem plavac, ili plavuso. Kako bi se rekla muska plavusa? To pitanje me vec danima muci. Pa i da ja postanem glup i sretan. Kak' bi englezi rekli: No brain, no pain.

Imam ja i jednu drugu ideju, da emigriram iz Hrvatske i iz Europe. Otici u neku diktatorsku zemlju. Razmisljam izmedju Myanmara, bivse Burme, i Kube; klimatski mi pasu obje zamlje: sto se tice atmosferske klime, ali i one politicke. Bar znas tko ti ga zavlaci i uvijek pri ruci imas podmazujuce sredstvo. A ne moras biti ni glup, ako si dovoljno pametan (sto mi je ova dobro ispala, cista filozofija – ako ovo procita neko iz vlade, sigurno ce mi ponuditi ministarsklo mjesto). Napravio sam i dva racuna (jednostavna, samo zbrajanje i oduzimanje). Prodavsi ovo malo sirotinje sto ovdje imam, tamo si kupim jednu kucicu i sa onim sto ostane za slijedecih deset, dvadeset godina sam na miru. U hladu ispod palme pod karibskim suncem, ili ispruzen na klupi trepeci masazu jedne burmanke (kazu da su najbolje).

Ne uspijevam da se odlucim u koju bi od ove dvije zemlje. Jako mi se svidja kubanska muzika i njihovi kokteli, a i jezik bi se nekako dalo nauciti. Burmanski je zajeban, a kad im vidis slova dodje ti vrtoglavica. Iako to ima svojih prednost: ako i dodjem u napast da pogledam televizor ili kupim novin, ianako necu nista razumjeti, bas kao i ovdje.

Rasipnici

Vratio sam se sa godisnjeg odmora u prosli ponedjeljak i nasao sam kuhinju poplavljenu. Zacepila se vertikala kanalizacije ispod mog apartmana i sve ono iz stana iznad mene je zavrsilo u mojoj kuhinji, po principu spojenih posuda. Ne mogu vam opisati smrad koji se nakupio u roku mog trotdjednog odsutstva. Kako je jos dobrim dijelom stanovnistvo na odmoru, trebala su tri dana da netko iz komunalnog poduzeca dodje da ocisti cijevi. U medjuvremenu smo sa kantom prebacivali vodu iz kuhinje u WC, koji se na svu srecu nije zacepio.

U toku odmora nisam puno citao novine i gledao televiziju: bolje mi je dobra knjiga na plazi i prije spavanja u hotelskoj sobi. Uz to, kada sam na odmoru ostavim veci dio mozga doma. Vec ga i onaku previse koristim u toku godine, ne kazem da li to radim dobro ili lose, pa ga nastojim postediti i odmoriti zajedno sa mojim tijelom.

Ali i ono malo sive mase nije moglo da ne reagira u vezi sa dogadjajima oko drzavnog duga Sjedinjenih Drzava. Ako sam dobro shvati, drzavni dug je dostigao limit i trebalo je ili podici granicu ili drasticno smanjiti troskove drzave da bi se ostalo untar zakonom propisanih granica. Da se je otislo preko, SAD bi bile prakticno u bankrotu jer ne bi mogle isplatiti place zaposlenima u drzavnom sektoru. Stvorile su se dvije stuje koje su predlagale dva razlicita rjesenja: jedno je da se jednostavno poveca limit i svi sretni kao i prije (tko je rekao da nema komunista i u Amrici), a drugo da se srezu troskovi i tako ostane unutar propisanih parametara.

Oba rjesenja imaju svoje za i svoje protiv. Ostaviti ljude koji posteno rade bez place apsolutno nije u redu, a rezanje troskova bi bez daljnjega puno njih ostavilo i bez posla. Kada si jednom dao odredjene beneficije, malo ih je tesko oduzeti i to izaziva veliko nezadovoljstvo. Gledajuci s druge strane, povecati limit je prejednostavno i u biti neposteno prema jednom dobrom dijelu stanovnistva koje mora to platiti sa povecanjim porezom iz osobnog novcanika. Drzave se cesto tako ponasaju s novcima jer oni koji s njima upravljaju jednostavno u nedostatku likvidnosti zagrabe malo u dzepove gradjana i tako koliko, toliko dovedu u red racune. U mojoj kuci ako se nema za Gavrilovicku, jede se crna salama, a ako se nema ni za nju onda suhi kruh. Naci drzavu koja se ponasa kao dobar gospodar kuce postalo je gotovo nemoguce.

Opuzuju republikance da nisu htjeli pridonijeti rjesenju problema samo zato sto su vidjeli dobru priliku da sjebu demokrate sa ovim problemom za naredne izbore, ali se zaboravlja da su i demokrati prethodne izbore dobili obecavajuci socijalno osiguranje za nize slojeve, to jeste povecavajuci troskove koje netko mora platiti, pa mi recite sada vi tko je veci kurvin sin od njih. Uz sve te vijesti, ono sto me je jako dojmilo jeste cinjenica da oko cetvrtine americkog duga drzi u svojim rukama, to jeste bankama, Kina. Za par godina Kina ce sigurno preskociti USA kao najjaca ekonomska sila na svijetu i imajuci veliki dio njihovog duga mogu im diktirati u uvjete, ne uvijek jako ugodne. Cini mi se da je pred nama nova era, novi svjetski poredak u kojemu ce oni nekada slabiji poceti komandirati onima nekada jacima. Vremena se mijenjaju i donose novine i promjene svaki dan, pa tako i ovakvi ekonomski potresi nas ne trebaju previse iznenaditi.

O zenskom rodu koji ima kosu boje sijena, nekom drugom prilikom. Po koji puta imam osjecaj da bi i one bolje vodile ekonomiju i politiku od onih koji su trenutno na vlasti, kod nas, ali i drugdje.

Nove demokracije

Ovih dana izgleda da se radjaju nove demokracije u nasem susjedstvu, na obalama Mediteranskog moraa. Revolucije, mislim da se tako mogu zvati, koje su u toku u Tunisu i Egiptu mogle bi dovesti do novih demokratskih vlada u ovim zemljama. Kazem mogle bi, jer se nikada ne zna kako ce ono sto je zapoceto zavrsiti. Moj je osjecaj da stvari nece ici bas glatko i da bi se krajnji rezultat mogao bitno razlikovati od onoga sto mnogobrojni komentatori u cvijelom svijetu ocekuju i najavljuju. Mislim da ce se izvesti kozmeticke promijene, to jeste da ce vladajuce klase nastojati dati privid promjena, dajuci neke slobode i snizavajuci cijene osnovnih proizvoda, ciji je porast bio neposredan povod ovim zbivanjima, ali da ce vecina stari ostati nepromijenjena.

Organizirati ce nove izbore u kojima ce biti izabrano puno starih politicara, a oni novi ce se brzo prilagoditi starim navikama i uzancama vladjuce klase. Rekao bih i da demokratske promijene u nasim krajevima nisu isle puno drukcije. Parlamentarci i clanovi vlade su ljudska bica sa svim slabostima koje nas karakteriziraju i podlozni su utjecajima i korupciji. Kada stigne nova vladajuca garnitura i vidi koje se mogucnosti otvaraju na novim polozajima, tesko da se mogu odhrvati napasti. Sjecam se jos iz skole govora Nikole Pasica, sprskog predsjednika vlade sa pocetka dvadesetog stoljeca, koji je pozva birace da ne glasaju za opoziciju jer „mi smo se vec nakrali, a ako oni, t.j. opozicija, dodju na vlast moraju poceti iz pocetka“.

Uzmimo u obzir i mogucnost da ja grijesim u mojim procijenama (iako je to protivno pravilima: prvo je da ja nikada ne grijesim, a drugo da ako slucajno pogrijesim vrijedi pravilo broj jedan) i da ce prava demokracija pobijediti. Kako ce u tom slucaju ici stvari? Da li ce biti povoljno za nas Europljane i ostatak svijeta? Recimo prvo da je demokracija diktatura vecine i da cesto puta manjina nije jako zadovoljna sa demokratskim odlukama. Demokracija po sebi nije ni dobra, ni losa: ovisi o tome tko je mjeri i sa kojim mjerilima i vrijednostima. Cinjenica je da u Egiptu vecina stanovnistva mrzi Izrael i zidove. U slucaju demokratske vlade koja dosljedno slijedi mnijenje vecine koja je za nju glasala, moglo bi se dogoditi da Egipat pokusa zatrti, da se ovako grubo izrazim, izraelsku drzavu, potpuno u skladu sa unutrasnjom demokracijom. Pretopstavljam ipak da bi vecina nas podrzala misljenje da se ne radi o lijepom scenariju. Jedan od dokaza da ovakav strah doista postoji je i cinjenica da je izraelska vlada u ovom trenutku previranja jedna od rijetkih koja je stala na stranu Mubaraka; on je godina garanitirao mir, dobrim dijelom pod americkim utjecajem, izmedju ove dvije zemlje. Da ne spominjem i mogucnost da se dogodi ono sto se dogodilo u Iranu, nakon sto su svrgnuli svog diktatora. Vrijeme ce pokazati koliko sam bio u pravu, iako se uvijek mogu pozvati na pravilo broj dva.

Sefovi i zaposleni

Sef:
- Ovo je peti puta ovaj tjedan da kasnis. Sto iz toga trebam zakljuciti?
- Da je danas petak!

Dva poduzetnika razgovaraju:
- Kako to da tvoji zaposleni dolaze tako tocno na posao?
- Jednostavno, imam 20 zaposlenih i 15 parkirnih mjesta.

- Mi trazimo osobu koja nema straha od nikakve vrste posla i koja nikada ne ide na bolovanje.
- Ako me primite, pomoci cu vam da je trazite.

Sef jednome zaposlenom:
- Znam da tvoja placa nije dovoljna da bi se mogao ozeniti, ali jednoga dana ces mi biti zahvalan zbog toga.

- Sefe, mogu li danas izaci dva sata prije. Moja supruga bi htjela da sa njom idem u shopping.
- Ne dolazi u obzir!
- Hvala sefe, znao sam da me necete ostaviti na cjedilu.


Cetiri kirurga za vrijeme pauze u bolnici razmjenjuju iskustva. Prvi:
- Najlakse je operirati inzinjere. Kada ih otvoris, unutra je sve na svom mjestu i pod brojem.
- Ja preferiram elektricare, sve kodificirano i u boji.
- Mislim da je najbolje raditi s bibliotekarima. Sve katalogizirano po abecednom redu. Jednostavno je nemoguce pogrijesiti.
Dosao je red i na cetrvrtog kirurga:
- Najjednostavije se operiraju sefovi; nema srca, nema mozga, nista kraljeznica, a lice i guzica, po potrebi, se lako zamjene.

Dodatak van teme

CIA ima strahovito vaznu misiju za koju mora naci adekvatnog covjeka, jednog ubojicu. Na kraju siroke selekcije su ostala tri kandidata, dva muskarca i jedna zena. Ostala je zadnja proba. Prvome muskarcu jedan clan komisije stavi u ruke pistolj i kaze:
- U susjednoj sobi se nalazi tvoja supruga. Uzmi ovaj kolt i ubi je.
- Ne dolazi u obzir, pa ona je moja supruga.
- Zao mi je, ali niste prosli test. Ne slusate zapovijedi.
Drugom muskarcu daju isti zadatak, ovaj udje u sobi i nakon pet minuta izadje pognute glave.
- Ne mogu to uciniti, ona je majka moje djece.
- Ni vi niste polozili krajnji ispit. Niste izvrsili naredjenje.
Logicno, i zenu ceka isti zadatak.
- U sobi iza ovih vrate na stolici sjedi vas suprug. Trebate uci unutra i ustrijeliti ga.
Ona mirno uzme pistolj, udje u sobi i zacuju se pucnji. Nakon sto je ispucala sve metke, cuje se lomljava namjestaja, udarci. Nakon sto se sve stisalo, izadje iz sobe i kaze ispitnoj komisiji.
- Dali ste mi corke, pa sam ga morala ubiti sa stolicom.

Molitva zaposlenih

Daj mi snage da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim stvari koje ne mogu prihvatiti i mudrost da sakrijem tijela onih koje sam morao ubiti jer su mi se popeli na vrh organa. Uz to pomozi mi da pazim na noge koje danas gazim, jer se moze dogoditi da su povezane sa straznjicom koju cu sutra morati ljubiti. Pomozi mi i da na poslu dam 100% od sebe...

14% ponedjljkom
22% utorkom
38% srijedom
20% cetvrtkom
6% petkom

I molim te podsjeti me kada imam los dan i kada izgleda da mi svi ubacuju stapove pod kotace, da trebam stedjeti moje energije i da se aktiviraju 42 misica da bi se lice namrstilo, a samo 4 da bi se ispruzio srednji prst.

Politicki vic

Jedan gavran stoji na grani drveta, ne radeci nista cijeli dan. Prodje mali zeko i upita ga: „Mogu li i ja sjesti pokraj tebe i ne raditi nista cijeli dan“?
Gavran mu odgovori: „Bez problema, zasto ne“.
I tako se zecic posjedne na zemlju pri dnu drveta, ne radeci nista cijeli bogovijetni dan.
Malo nakon toga, iznenada naidje lisica, vidi zeku, skoci na njega i pojede ga.
Pouka bajke: ako zelis sjediti i nista na raditi, moras sjediti na jako visokom mjestu.

Plavuše

- Zašto plavuša sjedi na papiru pred semaforom?
- Vozi A4!

- Zasto plavuša drži sise u frižideru?
- Da joj se ne pokvari mlijeko.

Došla plavuša kod doktora i kaže:
- Doktore,redovno jedem kondome, a opet sam ostala trudna.

Plavuša kaze plavusi:
- Znaš da je izašao play station 3!
- A joj, a ja nisam gledala ni prva dva!

Terra Nostra

Ukoliko se pitati kakve veze ima ovaj clanak s plavusama, dovoljno je da ga procitate do kraja pa cete shvatiti (Udruga pomaze i njima). Salu na stranu, jako mi se svidio ducan koji sam nedavno posjetio i obecao sam im da cu staviti njihovu reklamu na moj blog – ne vjerujem da ce imati puno posjetitelja preko ove promidzbe, ali nikada se ne zna.


Delikatesni outlet hrvatskih proizvoda "Terra Nostra" otvorio je svoja vrata u nasem zupanijskom sredistu gradu Rijeci, u ulici Matije Gupca 8 (preko puta restorana Feral i Narodnih novina). Sa velikim veseljem Vas pozivamo da zavirite i okusite gastronomske delicije pripravljene po receptima nasih starih. Uzimajuci u obzir danasnji brzi tempo zivota koji pogoduje brzoj i nekvalitetnoj prehrani ljudi, a pogotovo djece i osoba starije zivotne dobi, pokrenuta je inicijativa autohtonih hrvatskih proizvodjaca sa zeljom da Vam pruzimo mogucnost kvalitetnijeg i zdravijeg nacina zivota.

U nasoj ponudi moci cete pronaci visokokvalitetne proizvode poput:

• proizvodi od kozjeg, ovcjeg i kravljeg mlijeka


• proizvodi od maslina


• domace autohtone slastice


• domaci suhomesnati proizvodi


• riblji asortiman


• domaci dzemovi


• likeri i zestoka pica napravljena po starim recepturama


• kvalitetna hrvatska vina


• aromaterapijska ulja za masazu i opustanje


• kozmatika na prirodnoj bazi


• autohtoni suveniri od keramike, umjetnickog stakla i vune


• narodne nosnje nasih krajeva

Svi proizvodi radjeni su po stari recepturama bez konzervansa i aditiva, sto Vama i Vasim najdrazima osigurava kvalitetnu i nadasve zdravu prehranu koja se preporucuje svima, a narocito djeci, sportasima, te ljudima starije zivotne dobi. Nasa ponuda uskoro ce biti obogacena proizvodima koje koriste vegani i vegetarijanci u svojoj svakodnevnoj prehrani. Bitna znacajka ovakve inicijative jeste mogucnost kupnje navedenih proizvoda po proizvodjackim cijenama.

Iz nase ponude mozete sami ili uz nasu pomoc kreirati prigodne poklon pakete, te sami odabrati sadrzaj i nacin pakiranja. Vasom kupnjom prigodnih poklon paketa zajedno sa nama sudjelujete u humanitarnoj akciji za pomoc Udruzi osoba sa mentalnom retardacijom – Klub Srce Rijeka (osobe oboljele od autizma). Proizvodjaci doniraju 10% vrijednosti u korist Udruge kojoj ce jedna ovakva donacija itekako dobro doci, a njenim sticenicima uljepsati blagdansko vrijeme. U vjeri da jos uvijek postoje ljudi dobra srca, sa veseljem ocekujemo Vas dolazak i nadamo se da cete postati nasi vjerni kupci. Svojim radom i zalaganjem sigurni smo da cemo opravdati ukazano nam povjerenje.

Sve informacije mozete dobiti na brojeve telefona 099-227-94-48 ili 099-212-17-71.

This is it

Jucer uvecer sam ga konacno vidio, film "This is it" od Michal Jackson-a. Sjecate li se sa kojom pompoznoscu je najavljivan u medijima dolazak filma krajem rujna. Biti ce prikazivan sam dva tjedna i vec u cijelom svijetu svi stoje u ogromnim redovima da bi si obezbijedili karte za ovaj jedinstveni spektakl. Pozurite i vi da si osigurate prisustvo ovom povijesnom dogadjaju. Jucer sam dosao u kino sat vremena prije pocetka predstave. Dobio sam karte bez ikakvog problema i bez cekanja u redu; ispred mene su bile dvije, tri osobe koje su kupovale karte za jedan drugi film jer se radilo o kinu s vise sala. Vec kod najave filma sam shvatio da je nacin bombastican i da je cilj taj da se stvori atmosfera koja ce pomoci prodaji filma. Koji je smisao ograniciti trajanje na samo dva tjedna? Mislim da je plan da se odmah iza toga krene sa prodajom DVD-a. Sigurnio ce svi fan-ovi MJ-a htjeti imati u svojoj kolekciji taj DVD da bi ga mogli bezbrojno puta ponovo pogledati.

Sto se samog filma tice, vidio sam ono o cemu se prica i ono sto sam ocekivao.Dokumentarac sa snimkama brojeva koju su trebali biti izvedeni na svjetskoj turneji, koja na zalost nikada nece biti odrzana onako kako je zamisljena (prica se da bi ipak mogla biti postavljena). Ugodjaj u sali, koja je bila jako lijepa i sto je jako vazno jako dobra sa akusticne strane, je bio topal, pomalo tuzan. Dob posjetitelja je varirala od teenager-a do umirovljenika i Michael-ova muzika nas je sve dobro raspolozila, ali nam je dala i odredjenu dozu nostalgije: njega vise nema medju nama. Na kraju filma je krenuo i spontani pljesak publike, a i po koja suza se spustila po tuznim licima. U filmu se vidi koliko je Jackson njezna i draga osoba, ali isto tako i veliki profesionalac, vrlo zahtjevan, koji zeli da njegova izvedba bude vrhunska i koji tome posvecuje i zadnji atom snage koji ima na raspolaganje. Izvedba pjesme "Human nature", iako manje vizuelno spektakolarna od drugih, mi je izazvala suze u ocima.

Ne znam koliko u tracevima o njegovom privatnom zivotu ima istine ili se radi o pricama zavidnih ljudi kojima je ova pop zvijezda bila trn u oku, ali moram reci da mi je doista tesko zamisliti ovako velikog umjetnika u odredjenim sumnjivim situacijama, iako sam odavno naucio da se u zivotu nicemu ne treba previse iznenaditi. Ja sam obozavaoc, veliki fan MJ-a i mislim da je on jedan od najvecih pop umjetnik svih vremena i siguran sam da ce se njegova glazba slusati i za dvadeset, pedeset godina i da ce i tada uzbudjivati ljude jer je univerzalna i kreirana sa srcem.