Vicevi i Plavuse

Tuesday, September 03, 2013

Ljeto

Prvi su dani mjeseca rujna i vrucina se vratila; za danas najavljuju oko 30 stupnjeva u hladu. Prosla sedmica, zadnja u kolovozu, je dala naslutiti da ce uskoro jesen, kako se to i prilici ovom mjesecu, ali tek pred kraj. Bilo je kisovito i prilicno hladno; jesensko sivilo i tmurno nebo su prijetili, a i moje rapolozenje je trpilo. Lagana depresija, sjecanje na protekle, ne tako davne dane dok sam bio ispruzen na lezaljci pod suncobranom i s hladnim pivom na dohvat ruke. Supruga pored mene. Pitam je: „Draga (netko bi rekao da je tako zovem jer se nakon 30 godina braka ne sjecam vise ni njenog imena), kako ide (po bosanski)?“ „Super, more cisto, suncano, a i piva je dobra (pocela i ona u zadnje vrijeme).“

A samo tjedan dana prije je bila van sebe, a pogotova ja uz nju. Krenuli smo na godisnji. Sve do Venecije bez problema. Tamo poruka na semaforu da za Trst treba ici preko Treviza, bez objasnjenja zasto. Ona: „Evo, samo hoce da napravimo 50 km vise, a ne kazu ni zasto. Pa nije moguce. To nije u redu. Bla, bla, bla.“ „Ljubavi – ja cu – mozda je guzva (sigurno) ili su radovi na cesti.“ „Pa ne mogu biti radovi u sred turisticke sezone. Oni nisu normalni. Pa zar misli da sam ja luda i da cu u to sve povjerovati. Bla, bla, bla!“ Dodjemo na granicu, a tamo kolona 2 do 3 km, kako je uobicajeno za taj period. Opet ona: „Hrvatska je usla u Europsku Uniju i ova granica ne bi trebala postojati.“ Ja: „Najdraza (ucili me u skoli da se ne treba ponavljati), usla je tek prije mjesec dana. Vjerojatno postoji neki prelazni rok dok ne ukinu granicni prijelaz. U svakom slucaju vidis da je samo jedna, zajednicka.“ „Tu uvijek nadjes neko opravdanje za sve, a ja ovdje moram patiti. Dogodine idemo na Jadran u lipnju kada nema guzve. Ili cemo avionom u Grcku. Bla, bla, bla...“

Stigli smo konacno u apartman i iskrcali stvari iz auta. Unutra 31 stupanj; „Koja je budala postavila ovaj termometar“, pitam se ja? Moja supruga: „Ovo je za posiziti. Nece se moci spavati s ovakvom vrucinom. Trebali smo ostati doma.“ Ja, vrlo ponizno: „Ali vidis da ima rashladni uredjaj (palim ga). Pricekaj 10 minuta i vidjeti ces kako ce biti ugodno. Ako se sjecas doma nemamo tu spravicu za hladnjenje i kada smo jutros krenuli bilo je isto ovako i kod nas. Ovdje ce nam sigurno biti bolje.“ Inzistira: „Ja ne mogu spavati s ukljucenom klimom; pocnem kihati i prehladim se, a kada se ujutro probudim osjecam se kao da me je pregazio kamion.“ Ovdje cu se suzdrzati da ne napisem ono sto sam pomislio u tom trenutku.

Sada citam od pocetka sto sam naskrabao i pitam se zasto se sjecam sa zadovoljstvom proteklog odmora na moru? Cudni smo mi, mislim na ljudska bica. Kada smo negdje ili nam je fino ili nije, a kada mislimo na to u buducnosti cesto nam je impresija suprotna. Valjda je to nacin da se sami zavaramo, da se podstaknemo psiholoski.

Plavuse

Vec puno vremena se ovdje nisu vidjele cure spomenute u naslovu. Poceo sam s njima jer sam dobivao puno viceva o toj temi, ali s vremenom su se iscrpili, a i ja se zasitio. Uz to sam ustanovio da je malo njih originalno, jer danas u vrijeme Interneta sve je svima na raspolaganju. Ali sam ljetos cuo jedan dobar, pa evo da ga podjelim s vama.
Plavusa hoda po plocniku i iz bluze joj viri jedna dojka (malo erotskog naboja ne skodi). Zaustavi je policajac i kaze joj:
- Gospodjo, moram vam naplatiti kaznu zbog neprimjernog ponasanja.
- Ma zasto?
- Jedna grud (policajci nisu erotski nastrojeni) vam viri iz kosulje.
- Isuse Kriste, zaboravila sam bebu u autobusu.