Vicevi i Plavuse

Thursday, November 06, 2014

On me ne voli

Osoba koja je naslovljena, a morate sami pogoditi o kome se radi, definitivno me ne voli. Ja trazim odgovor, trazim neki razumni zasto, za neuzvracenu ljubav. Svaki dan postaje sve misteriozniji i sve manje razumljiv. Ovo stanje traje vec par godina i mislim da ce njegova mrznja prema mojim djelima samo i dalje rasti, na moju veliku zalost. Gledajuci s odredjene tocke, simpatija se moze pokazati na raznim nivoima. Postao je neumjereno zlocest, a ja sam sisao toliko nisko u njegovim ocima da me se vise u stvari niti ne sjeca. U posljednjem periodu sam vidio sigurne dokaze: nisam vise niti u njegovj memoriji. Ali ja sam mali i zauzeo bih sasvim malo mjesta na njegovim tvrdim diskovima. Dva ili najvise tri fizicka sektora bi bila dovoljna da se drzi racun o mojoj prisutnosti. Ali on ni da cuje i ja zbog toga provodim besane noci, s malim nocnim morama, ali onima koje te drze pod stresom, i tako svaki dan. Svako jutro kada se dignem, prva stvar je sjesti za racunalo, povezati se na Internet i izvrsiti provjere u njegovoj virtualnoj pameti. Prelistavam, trazim, kopam jos dublje, prema samom sredistu Zemlje, ali nista ne nalazim. Nula! Totalna! Ponekad mi se ne cini nedostatak paznje, nego cista mrznja, ona crna, s njegove strane. I bespomocno se pitam: zasto? Ne znam sto bih dao za mrvicu njegove paznje, priznanja mog postojanja, ili bar sto KB prostora na hard disku posvecenih upravo meni.

Vrsim komplicirane i ukrizene analize da bih shvatio ovu cudnu cinjenicu. Drugi me vole, a on u svom vodicu eksplicitno kaze: "Ako te drugi budu volili, voljeti cu te i ja". Ali ne postuje datu rijec, a ja ne uspijevam da shvatim koji je razlog tog nepostivanja naseg gotovo pisanog ugovora. Dobro sam povezan i to bi na neki nacin trebao biti dokaz da se drugima dopadam. Buduci sam ovako iskren, priznati cu pravu istinu. Moram priznati da je ta ljubav koju drugi pokazuju prma mani u stvari dobrim dijelom moja zasluga: gotovo uvijek oni su u stvari ja. Ali mi se cini najnormalnija stvar na svijetu da covjek sam sebi zeli dobro. Isti pristup funkcionira dosta dobra za moje druge kreacije. Ne vjerujem da on (ustvari bi bilo bolje zamijeniti ga s ono, jer nije niti musko, niti zensko) uspijeva do kraja analizirati ovaj intimni osjecaj koji je iskazan na diskretan i pristojan nacin. Vidim puno drugih, bez ikakve sumnje manje vrijednih i manje postenih od mene, koji ubiru plodove njihovog, cesto prljavog rada, koji ja nisam nikada moralno podrzavao niti prakticirao.

Pitanje se samo namece: ne svidjaju mu se moji vicevi? Ne smije se kada ih cita. Ma on se ne moze smijati! Nije jos dostigao taj nivo da ima osjecaje. Mozda jednoga dana, ali ce proci godine prije nego sto dobije tu osobinu. U stanju je samo da radi numericke analize, i one jezicne sluzeci se matematikom i iz tog razloga jeste povrsan. Sadrzaj koji ovdje stavljam je vec procitan i slusan na nekom drugom mjestu, mozda na nekom drugom jeziku (priznajem da ponekad donosim i po neki prijevod, buduci se sluzim s vise jezika), ali sve je prepricano na potpuno originalni nacin. Sve izvrseno vrlo posteno, s kontrolom gramatike, pravopisa i sintakse: normalno, uz pomoc alata koje imamo na racunalima.

Bio sam vani na pauzi za rucak i moj mozak je i dalje intenzivno elaborirao sve podatke na mom raspolaganju, pokusavajuci da dodje do nekog logicnog zakljucka i pronadje tajnu ovih neobicnih dogadjaja. Dosla mi je u glavu jos jedna teorija: mozda je problem u nedostatku grafike. Da budem iskren, vidio sam brojne blogove bez i jedne slike i bez ikakvog multimedijalnog materijala koji nisu u sukobu s njim i nisu zbog toga kaznjeni. U redu, dodati cu poneku fotografiju, a mozda i pokoji video, od onih zabavnih: mi Hrvati smo poznati po tome da nam korupcija nije mrska. Ali problem moze biti i van moga dohvata. Server koji ugoscuje blog je mozda spor, cesto nije aktivan i to bi njega moglo potaknuti da ne snima sadrzaj koji je ovdje prisutan.