Sam kod kuće

I to četiri dana: juupppiiii! Dvije godine smo pod ograničenom slobodom, pogotovo što se tiče kretanja. Zasluga ili krivnja je od onog kineskog, mikroskopskog proizvoda. Neki su rekli da je Made in China i da neće dugo trajati jer sve ono što Kinezi proizvedu je lošeg kvaliteta i kratko traje. Izgleda da su se i oni popravili. Bit će da je zasluga velike konkurencije, a da bi opstao na svjetskom tržištu moraš poboljšati tvoj način proizvodnje. Ma ne, nisam ekonomista po struci: ovo je samo šala. Evo, otvorim zagradu, a unutar zagrade više riječi nego u ostatku. Znači, ovo je ukratko trebalo biti objašnjenje zašto sam ja kod kuće, a moje supruge nema. Njoj je teško biti doma; meni nije. Sada, kada su mjere malo popustile, stalno je vani, ili u vježbaonici ili s prijateljicama. Zaboravih; i nakon vježbanja popije kavu s prijateljicom koju je tamo upoznala. Netko bi rekao da ima crve na onom mjestu i ne bi puno pogriješio.

Sada je skoro stiglo proljeće i ona je odlučila da malo putuje. Našla je i prijateljicu koja misli isto kao ona. Odlučili su da skoče na par dana, ona četiri s početka, u Budimpeštu. Obje se oblače u jednom butiku čija je vlasnica jedna Madžarica. Pozvali su i nju, nadajući se da će imati lokalnog vodiča, ali ona zbog poslovnih obaveza nije mogla. Dozvolite mi još jednu zagradu. Supruga je kupila par stvari kod Madžarice koja se zove Eržika. Zadnja bluza se je odšila na porubu i stisla se kod pranja; mislim da će moj komad morati pronaći novu dobavljačicu za odjeću. Na stranu sve, nije se naljutila i izgleda da su ostale svejedno prijateljice. Obično to kod ženskih završi gore. Što se tiče lokalnog vodiča, moja supruga može to već komotno sama raditi. Ovo će joj biti peti puta da je u Budimpešti; prvi puta je bila 2010. Tri puta je išla s prijateljicama i jednom s kćerkom, našom. Ono što je privlači, kaže da bi mogla ići par dana svake godine, su terme. Glavni grad Madžarske je jako poznat po termalnoj vodi i ima desetak raznih mjesta gdje se može provesti dan uronjen u toplu vodu. To je dio njihove kulture i navika, a izgleda da je ušlo u krv i mojoj supruzi.

Dobar dio dana provede razgledajući grad, pretežno u prijepodnevnim satima. Više joj se dopada Buda, zapadni dio grada na desnoj obali Dunava. Dan se uobičajeno počinje u nekoj od mnogobrojnih famoznih slastičarnica. Slastice su im doista odlične, a moja omiljena je torta Esterhazy. Nakon ručak se ide u terme, a uvečer na večeru, obično u neko mjesto gdje ima života, kao na primjer kakav pub. Dva puta je bila i na večernjem koncertu: jedna je bila neka poznata ruska pjevačica (ja nikada čuo), a drugi puta je bila na brodu gdje je svirala grupa Tiger Lily. Ove zadnje poznajem i doista su dobri. Iz Engleske su i sviraju neku vrstu folk glazbe, vrlo ritmičnu, a i tekstovi su interesantni. Ima i dodatni element zbog kojeg je ovaj grad privlači. Niska cijena leta, a uspije naći i dobar smještaj za malo para. Ovaj puta je let do tamo i natrag, i tri noći u hotelu našla za 130 eura.

A kako je meni bilo samom kod kuće? Da preciziram da sam dok ovo pišem još uvijek sam. Vraća se večeras; očekujem je iza 8 navečer. Isto kao i junaku istoimenog filma. Uživancija. Nisam radio ništa posebno, niti nešto što ne radim kada nje nema. U pitanju je osjećaj slobode da možeš učiniti što hoćeš i kada hoćeš. Prve dvije večeri sam imao nogometne utakmice na televiziji i gledao sam ih na miru (ona obično povede neki razgovor koji me ometa u gledanju), uz čašu pive. Dragi, često mi kaže, previše piješ. Pa jedno pivo uz utakmicu se nikome ne može zabraniti. Hajde da budem iskren (ona ovo sigurno neće čitati), te dvije večeri sam si priuštio po dvije pive. Jedna za svako poluvrijeme. Da se razumijemo, one male od 0,33. Jeo sam kada mi se htjelo i tri puta sam jeo sendvič. Ja volim sendviče, ali ona inzistira da se jede kuhano: zdravije je. Slažem se s njom, ali volim i dobar, svježi kruh, a unutra gavrilovićka, sir, majoneza i na tanko narezane fete kiselog krastavca. Probajte, super je.