Prosvjetljenje u kolovozu

Ovako čudan naslov do danas još nikada nisam izmislio, ali sam držao do toga da smislim nešto posebno, drukčije, što će privući pažnju na prvi pogled. Da li sam u tome uspio? Ja sam relativno zadovoljan; znao sam i bolje, ali ne može se uvijek postići najviši rezultat. Naprijed s objašnjenjem, koji nitko i nikada ne bi pogodio bez mene. Bio je kolovoz, to jeste tekući mjesec u kojem ovo pišem, pa u stvari nije bio nego jeste. Ja sam sjedio u bara ne jednoj riječkoj plaži. Preciznija lokacija, za one koji poznaju Rijeku, je Kantrida, kod Bivia (skretanje za Opatiju). Tri popodne. Sunce je nemilice pržilo. Puno njih je bilo ispruženo na užarenom šljunku da bi pocrnilo. Ne samo turisti nego i domaći ljudi. Svako toliko bi se okretali s leđa na trbuh, i obratno. Podsjećali su me na ćevapčiće koji se okreću da ne bi zagorjeli. I ja sam do malo prije bio na šljunku, ali u mojoj plastičnoj stoličici i ispod mog plavog suncobrana. Za mene je čak i ta pozicija, u hladu, bila teško izdržljiva, pa sam se pomaknuo u jači hlad koji je nudio obližnji bar.

Nije da je bilo puno svježije, ali hladna piva pomaže da se snizi temperatura i podigne duhovno zadovoljstvo. Čekam da mi priđe konobarica da naručim, ali ona prolazi pokraj mene i prilazi susjednom stolu. Okrenuta mi je s leđima i ja prolazi pogledom od njenih nižih dijelova tijela, onako diskretno, prema gore. Pogled mi se zaustavlja na natpisu koji se nalazi na njenoj crnoj majici. Radi se o reklami za Ožujsko pivo. Ne bih vam točno znao citirati ono što je pisalo, ali ću izreći osnovno značenje. Nekada davno, kada smo živjeli u skladu s prirodom, prateći njene zakone i njene ritmove, u mjesecu ožujku se je proizvodila najbolja piva. Pretpostavljam zato što je sirovina koja se koristi u tom trenutku bila najbolja, ili je možda bila optimalna temperatura na kojoj je piva vrela i sazrijevala. Zato se Ožujsko pivo tako zove. Uvijek sam se pitao odakle mu potječe ime, i odjednom, posve slučajno saznam nešto o povijesti, gledajući leđa (uključujući i donji dio istih) jedne konobarice. Ja to zovem prosvjetljenje. Trebalo mi je gotovo 400 riječi da vam objasnim značenje i izvor naslova. Osjećam da ću se uskoro moći uspoređivati s našim političarima koji koriste puno riječi da ne bi ništa rekli.

Ovdje bi nekako spontano došlo da se umetne jedno poglavlje o našoj vrloj predsjednici. Priča se odvija u Rijeci, puno riječi za ne reći ništa, nema puno smisla, a tu je i alkoholno piće. Sve ono što asocira na nju. Obećao sam si svojedobno da ovdje neću o politici. Moja obećanja nisu uvijek jako čvrsta i dosljedna, ali ovaj puta sam odlučio da se suzdržim: nije lijepo ružno pričati o osobi koja predstavlja tvoju državu.

Ovih dana nastojim drastično smanjiti uvlačenje dima od duhana, a to nije lako. Zadnje uvlačenje sam obavio uz popodnevnu kavu, oko 3 sata. Sada je skoro 5, što znači da se je razina nikotina u mojoj krvi ozbiljno snizila. Zbog toga se ispričavam jer ću napraviti mali odmor da podigne razinu na prihvatljiv nivo koji će mi dozvoliti da dovršim na kreativan način ovaj započeti rad. Deset minuta strpljenja, i vraćam se do vas.



Nakon kupanjca, trebalo je nešto i pregristi. Ovdje sam u gostima, ali bez domaćina. Ostavili su mi na korištenje stan. U stanu ima i kuhinja, a i frižider; domaćini su se pobrinuli i da ga pristojno napune. Problem je što se meni ne kuha; kada treba, znam se i oko toga snaći. Tako pretežno jedem po vani, po raznim restoranima, gostionicama i tavernama. Izbor je pao na mjesto gdje sam zadnjih godina jeo najbolje ćevapčiće u gradu. I to se nalazi na Kantridi, pa sam tamo bio u 10 minuta. Sunce je bilo pri zalasku i temperatura je pala. Terasa je betonska i u toku dana pojedine dijelove grije sunce tako da se osjeća određena toplinska radijacija, ali je sve u svemu bilo relativno ugodno. Rako sam da su ovdje najbolji ćevapi u Rijeci. Moram ispraviti vrijeme: bili su do ovaj puta. Bili su prepečeni i samim tim suhi.

Problem u ovom gradu je to što je sve promjenljivo, a pogotovo ugostiteljske radnje. Slučajno sam otkriješ neko mjesto, ili ti ga netko savjetuje. Prođeš tamo pet ili šest puta i odlično se jede, a i cijena je u najmanju ruku poštena. Onda odjednom kvaliteta opadne i cijene porastu. Upravo suprotno onome što nam govori logika, ali u Rijeci funkcionira baš tako. Na sreću konobarica, malo starija, je bila jako simpatična, pa je to, i dva hladan Ožujska, popravilo ukupni dojam.

Vratio sam se doma, proprao ručnik i kupaće i stavio sve sušiti na balkon. Zatim sam se i ja osvježio s jednim dobrim, mlakim tušem. Boravak na suncu i plivanje iscrpe, pa sam upalio televizor i izvrnuo se u fotelji s namjerom da malo buljim u ekran i kada me uhvati spavanje da se prebacim na krevet. Hoćeš! Televizija stvara probleme. Većina programa daje informaciju da nema signala, a onih par što se kao vide, pokazuje kockice i neke čudne boje, kako to bude na digitalnoj televiziji kada postoji neki problem. Odmah sam shvatio da nešto nije u redu s antenom. Daj, možda je od duge neupotrebe (domaćini su u njihovoj vikendici već više od 3 mjeseca) korodirao kontakt. Izvučem antensku utičnici i gurnem je natrag, pa je zakrenem dva tri puta da bi se skinuo eventualni sloj koji je oksidirao. Bez rezultata! Što da se radi? Ništa! Prosjedio sam još nekih 15 minuta u fotelji i zatim otišao na spavanje. Laku noć!