Vicevi i Plavuse

Monday, August 29, 2011

Rasipnici

Vratio sam se sa godisnjeg odmora u prosli ponedjeljak i nasao sam kuhinju poplavljenu. Zacepila se vertikala kanalizacije ispod mog apartmana i sve ono iz stana iznad mene je zavrsilo u mojoj kuhinji, po principu spojenih posuda. Ne mogu vam opisati smrad koji se nakupio u roku mog trotdjednog odsutstva. Kako je jos dobrim dijelom stanovnistvo na odmoru, trebala su tri dana da netko iz komunalnog poduzeca dodje da ocisti cijevi. U medjuvremenu smo sa kantom prebacivali vodu iz kuhinje u WC, koji se na svu srecu nije zacepio.

U toku odmora nisam puno citao novine i gledao televiziju: bolje mi je dobra knjiga na plazi i prije spavanja u hotelskoj sobi. Uz to, kada sam na odmoru ostavim veci dio mozga doma. Vec ga i onaku previse koristim u toku godine, ne kazem da li to radim dobro ili lose, pa ga nastojim postediti i odmoriti zajedno sa mojim tijelom.

Ali i ono malo sive mase nije moglo da ne reagira u vezi sa dogadjajima oko drzavnog duga Sjedinjenih Drzava. Ako sam dobro shvati, drzavni dug je dostigao limit i trebalo je ili podici granicu ili drasticno smanjiti troskove drzave da bi se ostalo untar zakonom propisanih granica. Da se je otislo preko, SAD bi bile prakticno u bankrotu jer ne bi mogle isplatiti place zaposlenima u drzavnom sektoru. Stvorile su se dvije stuje koje su predlagale dva razlicita rjesenja: jedno je da se jednostavno poveca limit i svi sretni kao i prije (tko je rekao da nema komunista i u Amrici), a drugo da se srezu troskovi i tako ostane unutar propisanih parametara.

Oba rjesenja imaju svoje za i svoje protiv. Ostaviti ljude koji posteno rade bez place apsolutno nije u redu, a rezanje troskova bi bez daljnjega puno njih ostavilo i bez posla. Kada si jednom dao odredjene beneficije, malo ih je tesko oduzeti i to izaziva veliko nezadovoljstvo. Gledajuci s druge strane, povecati limit je prejednostavno i u biti neposteno prema jednom dobrom dijelu stanovnistva koje mora to platiti sa povecanjim porezom iz osobnog novcanika. Drzave se cesto tako ponasaju s novcima jer oni koji s njima upravljaju jednostavno u nedostatku likvidnosti zagrabe malo u dzepove gradjana i tako koliko, toliko dovedu u red racune. U mojoj kuci ako se nema za Gavrilovicku, jede se crna salama, a ako se nema ni za nju onda suhi kruh. Naci drzavu koja se ponasa kao dobar gospodar kuce postalo je gotovo nemoguce.

Opuzuju republikance da nisu htjeli pridonijeti rjesenju problema samo zato sto su vidjeli dobru priliku da sjebu demokrate sa ovim problemom za naredne izbore, ali se zaboravlja da su i demokrati prethodne izbore dobili obecavajuci socijalno osiguranje za nize slojeve, to jeste povecavajuci troskove koje netko mora platiti, pa mi recite sada vi tko je veci kurvin sin od njih. Uz sve te vijesti, ono sto me je jako dojmilo jeste cinjenica da oko cetvrtine americkog duga drzi u svojim rukama, to jeste bankama, Kina. Za par godina Kina ce sigurno preskociti USA kao najjaca ekonomska sila na svijetu i imajuci veliki dio njihovog duga mogu im diktirati u uvjete, ne uvijek jako ugodne. Cini mi se da je pred nama nova era, novi svjetski poredak u kojemu ce oni nekada slabiji poceti komandirati onima nekada jacima. Vremena se mijenjaju i donose novine i promjene svaki dan, pa tako i ovakvi ekonomski potresi nas ne trebaju previse iznenaditi.

O zenskom rodu koji ima kosu boje sijena, nekom drugom prilikom. Po koji puta imam osjecaj da bi i one bolje vodile ekonomiju i politiku od onih koji su trenutno na vlasti, kod nas, ali i drugdje.