Vicevi i Plavuse

Wednesday, June 27, 2012

Madonna – spektakularna zabavljacica

Bilo je to davne 1986. Godine. Isla sam u osnovnu skolu. Naucila sam pisati, citati i pohadjala sam satove engleskog. Svijet je bio ispred mene, a ja sam ga samo trebala otkriti. Dok je drustvo oko mene bilo okupirano jos jednom politickom krizom i povisicom postotka nezaposlenih, preko oceana su bile godine nastanka muzicke televizije, spotova, a najvise od svega radjale su se zvijezde komercijalne muzike. Jedna od najvecih? Madonna.

Kao da je bilo jucer sjecam se ove scene: kada sam imala skolu poslije podne, usla bi u dnevni boravak, hodajuci bez papuca po divnom cupavom tepihu koji je bio tipican osamdesetih godina, prisla bi starom gramofonu od moga tate i trazila (bez njegovog dopustenja) po njegovoj velikoj kolekciji ploca. Sta sam trazila? Tada nisam ni sama znala. Nakon detaljne analize boja i slika raznih albuma dosla sam do zakljucka da mi se „True Blue“ od Madonne najvise svidja. I tako je poceo moj dugogodisnji ritual: stavila bi na sav glas moju omiljenu pjesmu sa navedenog albuma, „Papa don’t preach“ i sa maminom cetkom za kosu koju sam drzala u ruci kao mikrofon sam se osjecala kao pjevacica, vjerujuci da cu to jednoga dana i postati. U praznom dnevnom boravku sa naslovnicom ploce u ruci koju sam pokusavala citati na moj, djeciji nacin na engleskom jeziku koji sam tek pocela uciti. Najcesce sam izmisljala, citave recenice, a ne samo nepoznate rijeci.

Od te godine je proslo puno drugih, proslo je puno zima, proljeca, ljeta i jeseni. Puno svari se promjenilo, u meni i oko mene. Jedino sto se nije promjenilo je bila muzika koju sam slusala. Pjesme su se mjenjale, ali je pjevacica bila uvjek ista: Madonna. Na kraju devedestih, blizila sam se dvadesetima. Tada je ljubav bila neizbjezna stanica na mom putu. Pjesma koja me podsjeca na taj period? „Frozen“. Nakon tog prvog, nesretnog pokusaja ljubavi, odlucila sam se za pauzu od tih kompliciranih musko zenskih odnosa i pocela sam otkrivati cari nocnih izlazaka. Sta sam tada slusala? „Music“. Zivjeti u velikom gradu nema samo negativnih strana, kao sto su to gradske guzve ili zagadjenje, postoje i pozitivne strane kao sto je na primjer blizina zracnih luka. Zar nije divno stici brzo do aviona, ukrcati se i krenuti u nekom novom smjeru, na kratki ili duzi rok, a tko zna, mozda i zauvjek?

Sta reci o glazbi? Velike zvijezde vise biraju velike gradove za njihove koncerte od malih. Evo jos jedna karakteristika metropola koju volim. Zasto vam sve to pricam? Kad smo djeca rastemo uz mamu, tatu, baku, djeda, nase male prijatelje, ali indirektno rastemo i sa pjevacima cije nas melodije prate tokom zivota. Ti pjevaci postaju nase legende, a Madonna je moja. Nikada nisam mislila da cu jednoga dana imati priliku cuti njezin glas uzivo, ali, kako sam vam prije ispricala, zadnjih godina je bilo puno promjena, a jedna od tih je moje mjesto boravista. Postala sam gradjanka jedne velike europske metropole u koju gospodjica Louise Veronica cesto dolazi. Da li sam mogla propustiti taj dogadjaj? Nikako.

Najlakse je u zivotu naci primjedbe, zar ne? To je dio ljudske prirode. Moje osobno uvjerenje je da bi svi mi bolje zivjeli da manje trazimo dlaku u jajetu, da smanjimo potragu za savrsenstvom i da uzivamo u nesavrsenstvu. Ako odlucimo potrositi ne malu svotu novca za koncert nekoga koga volimo onda bi se barem morali protruditi otici do stadiona sa pozitivnim stavom i pozitivnom energijom. Sve i svi se mogu kritizirati, uvijek cemo naci razlog. Jesam li u pravu?



Nakon ovog mudrog uvoda, dopustite mi da vam ispricam moje dojmove: Madonna je prava kraljica komercijalne muzike, neumorna na pozornici (unatoc cinjenici da nije vise tako mlada), puna energije, vjeciti kamaleon. Ili se voli ili ne. Nema tu sredine. Spektakularna zabavljacica za takodjer spektakularni nastup. Plesaci? Visoki nivo. Scenografije? Vrhunska moderna umjetnost, zvana video umjetnost. Pjesme? Nove i stare. Publika? „Losa akustika, los izbor pjesama, nismo dovoljno plesali, kasnila je skoro dva sata, ne vrijedi potroseni novac“. Zna se da je u zivotu nemoguce svih zadovoljiti, a o ukusima se ne raspravlja.

OPASKA UREDNIKA: Svima onima koji misle da je clanak van teme skrecem paznju na cinjenicu da je i Madonna plavusa.