Vicevi i Plavuse

Thursday, February 09, 2017

Povratak iskonima

Naslov jednostavno znači da slijede najnoviji vicevi o plavušama koje često pomažu one s drugom bojom kose.

Jedna plavuša i jedna smeđokosa sjede u dnevnom boravku ispred televizora. Ispred njih keksi i karamele. Grickaju. Počinje televizijski dnevnik u 19. Na ekranu se vidi čovjek koji stoji na vanjskom rubu balkona na dvadesetprvom katu nekog nebodera i sprema se da se baci. Kamera ga zumira. Smeđokosa predlaže okladu:
- Kladim se u 150 kuna da će se baciti.
Plavuša razmišlja na trenutak i prihvata izazov. Prođu dvije minute i čovjek se nagne prema naprijed, ispusti rub ograde balkona gdje se je držao i poleti u bezdan koji se nalazi ispod njega. Plavuš je izgubila okladu, vadi novčanik i pruža prijateljici tri novčanice od 50 kuna. Ova pokajnički odgovara:
- Oklada ne vrijedi i ne mogu ti uzeti novac. Bilo bi to nepošteno od mene jer sam već vidjela ovu novost na vijestima u 16:30 sati.
- Jesam i ja, ali sam mislila da se neće ponovo baciti.

Na autoputu  jedna policijska patrola kontrolira brzinu vozila koja prolaze. U jednom trenutku ispred njih prođe vrlo polako jedan Ferari. Policajac gleda na radar i ne može vjerovati. Zabilježena je brzinu od 24 km/h. Policajac sjedne u kola, dostigne Ferari i zaustavi ga. Prozor se polako otvara i iza njega se ukazuje jedna predivna plavuša. S osmjehom pruža policajcu vozačku i saobraćajnu dozvolu. S dokumentima je sve u redu. Policajac:
- Pa znate li da ste vozili sam 24 km/h?
- Ja sam disciplinirana i poštujem znakove. Na zadnjem koji sam vidjela je pisalo A24.
- Ali gospođo, A24 je oznaka autoputa; ne radi se o ograničenju brzine.
Nakon što je dao objašnjenje, policajcu se pogled zaustavi na suvozačici koji je sjedila kraj plavuše.
- Gospođo, mislim da ćete morati malo požuriti i odvesti vašu suputnicu do prve pomoći: jako loše izgleda.
- Takva je od kada smo prošli A321.


Pleme kanibala u centralnoj Africi. Jednog dana dečko od 14 godina primjeti jednu grupu bijelaca kako prolazi kroz šumu koja pripada plemenu. Radi se o ekspediciji geologa koji skuplja uzorke terena za ispitivanje, potrebno u vezi gradnje novog autoputa. Dečko se vrati u selo da obavijesti oca, koji je ujedno i poglavica plemena, o grupi uljeza na njihovom teritoriju. Oboje se vrate u šumu i iz bliza promatraju bjelce. Dečko vidi jednu plavušu s fantastičnim oblinama, potpuno oznojenu s odjećom pripijenom uz tijelo. Ukaže na nju svom ocu i kaže:
- Tata, zašto ne otmemo plavušu? Možemo je odvesti u selo, lijepo skuhati i pojesti.
- Mislim da imam bolju ideju. Odvesti ćemo je u selo, ali ćemo skuhati i pojesti tvoju majku.

Jedna mlada, vrlo zgodna plavuša se ukrca u zrakoplov koji leti za London. Ima kartu za turističku klasu. Tražeći svoje mjesto završi u djelu aviona s poslovnom klasom. Videći da su ovdje fotelje puno šire i udobnije, sjedne na prvo slobodno mjesto. Stjuardesa, kontrolirajući njenu kartu joj objasni da zauzima mjesto koje nije njeno i da se mora vratiti u turističku klasu. Plavuša joj odgovori kako je ona mlada, plava i zgodna i kako će ostati sjediti na istom mjestu sve do Londona. Stjuardesa nakon par pokušaja odustane. Ljuta i frustrirana ode do kapetana i objasni mu što se događa. Kapetan proba da ubjedi nediscipliniranu putnicu da se vrati na svoje mjesto, ali bez uspjeha. Ne znajući više što da radi vrati se u pilotsku kabinu i pojada se svom pomoćniku. Pomoćni pilot se ponudi da i on pokuša:
- Znate, moja zaručnica je plavuša i možda ih shvaćam malo bolje od vas.
Približi se plavuši i nešto joj šapne na uho. Ova se odmah podigne, zahvali mu se i vrati u turističku klasu. Kapetan i stjuardesa su promatrali scenu i ostali zapanjeni s lakoćom s kojom je pomoćni pilot uspio rješiti zamršenu situaciju. U jednom glasu ga pitaju:
- Pa kako si je uspio ubijediti?
- Rekao sam joj da mjesta u poslovnoj klasi ne ide za London.

Jedna lijepa plavuša stoji ispred ogledala. Na ušima ima slušalice povezane na walkman. Gleda kovrče koje joj padaju preko ramena. Nosi ih već godinama i pomalo su joj dosadile. Odluči da promjeni izgled i da se ošiša. Uđe kod frizera, sjedne na stolicu i zatraži šišanje na kratko. Frizer, pomalo ženskastim tonom:
- Draga, da bih ti mogao skratiti kosu morati ćeš skinuti te slušalice.
Plavuša, pomaknuvši slušalice s jednog uha da bi mogla čuti, odgovara:
- To ne mogu učiniti.
- Razmisli malo! Kako te mogu šišati ako ti pola glave pokrivaju slušalice. Daj skini ih pa ću ti napraviti najljepšu frizuru na svijetu.
- Nemoguće. Ako ih skinem, umrijeti ću.
- Ma daj, uvijek si spremna za šalu. Hajde da napravimo mali eksperiment.
Pažljivo joj se približi, pogladi je po glavi da bi je opustio, skine joj slušalice i odloži ih na stol. Zatim ode do druge strane salona da bi uzeo škare za šišanje. Na povratku nađe plavušu ispruženu na podu, bez znakova života. Lice mu se izobliči, klekne kraj nje, opipa joj puls i ustanovi da joj srce ne kuca. Obuzet totalnom panikom, ne znajući što da radi, ugleda slušalice na stolu povezane na walkmen koji je plavuša još čvrsto stezala u lijevoj ruci. Dohvati slušalice i stavi ih na uši. Jedan energični glas je govorio:
- Udahni! Jedan, dva i tri, izdahni. Jedan, dva, tri udahni...